Današnjom Slavonijom naziva se prostor sjeveroistočne Hrvatske između Drave i Save. Najvećim dijelom naseljena je Hrvatima, zatim Srbima i manjim skupinama Čeha, Mađara, Slovaka i drugih nacionalnosti. Ime Slavonija potječe od latinske riječi Sclavonia; u srednjevjekovnim izvorima koriste se izrazi Sklavinija, Slavnija, Slovinje, Slovinska. Latinski naziv Sklavinija u X. st. označava sve zemlje u unutrašnjosti Balkanskog poluotoka, a u XIII. i XIV. st. prostor od Istarskog poluotoka do Rodopskog gorja i od Jadranskog mora do Dunava.
Na području današnje Slavonije živjela su kao autohtono stanovništvo ilirska plemena, zatim od IV. st. pr. Kr. Kelti. U Rimskom carstvu organizirana je kao zasebna teritorijalno administrativna jedinica Pannonia Savia. Nakon podjele Rimskog carstva 395. god. pripada Zapadnom rimskom carstvu. U petom stoljeću Slavonija je izloženima upadima Huna, a u VI. st. prodiru Avari i Slaveni koji se tu naseljavaju. U IX. st. franačkom prodoru bezuspješno se pokušao oduprijeti Ljudevit Posavski (819. - 822.). Franci pod svojom vlašću ujedinjuju Donju Panoniju. Za kneževe su postavljeni hrvatski velikaši Pribina (845. - 861.), Kocelj (861. - 874.) i Braslav (880. - 900.) čiju kneževinu ruše Mađari na pohodu kojim osvajaju čitavu Panonsku nizinu sjeverno od Drave. Ekspanziju Mađara suzbio je hrvatski knez Tomislav, za vladavine kojega se bivša panonska kneževina naziva Slavonijom.
